Pred nama je vrijeme zimskog svetkovanja, u slavu svetaca i Božića kada se. u toplini doma okuplja porodica da u radosti, zajedno sa prijateljima,proslavlja porodični sveti dan. Kod pravoslavnih Srba, Krsna slava je dan kada se slavi i poštuje svetac koga su preci prihvatili kao svog zaštitnika, onda kada su primili hrišćanstvo.
U većini krajeva, domaćin na Slavu poziva prvi put, dok se svake naredne godine poziv podrazumijeva.
Otac predaje sinovima Krsnu slavu, kada oni sami osnuju porodicu, čime se nastavlja porodična tradicija i čuvaju običaji. I ženska djeca, naročito ako nemaju braće i nsljeđuju imanje, pored slave svoga muža (kuće u koju su došle), mogu slaviti i ”rodsku” slavu, u spomen na svoje roditelje.
Na svečano ukrašen sto, pored ikone sveca i voštane slavske svijeće, koja stoji zapaljena cijelog dana i gasi se komadićem hljeba umočenim u vino, stoje kršnjak, žito (koljivo) i vino, a ako u kuću dolazi pop da osvešta kršnjak, onda i tamjan u kadionici.
Domaćica, u zoru ili dan ranije, pravi kršnjak, sve pjevajući i želeći najbolje svojoj porodici. Zato je dobro da domaćica sama mijesi kršnjak, bez obzira koliko nevješta bila. Gotov kršnjak zamota u bijelu vezenu krpu, te spremi mužu i djeci da ga ponesu u crkvu.
Rano ujutru na dan slave, domaćin sa djecom nosi kršnjak u crkvu gdje ga svještenik, u toku službe Božije, osvešta svetom vodicom, vinom i tamnjanom.
Prije početka ručka, svi gosti stoje u tišini oko trpeze, dok domaćin, koji prekrsti kršnjak, zalije ga vinom unakrst i sa sinom ili najstarijim gostom (kum, brat…) lomi kršnjak i cjeliva ga. Svaki od gostiju popije po malo vina i uzme komad kršnjaka, a nakon molitve i Očenaša, koji izgovara domaćin, svi se prekrste i izgovaraju Amin. Tek onda sjedaju za svečanu trpezu.
Domaćica služi slavsko koljivo (slatko žito), nakon čega otpočinje višesatno slavlje, pristojno i bez pretjerivanja, u bilo čemu. Naročito je ružno pretjerati u piću.
Osjetiti zajedništvo, podijeliti radost sa domaćinima i ostalim gostima, ne učiniti bilo što, što bi stvorilo neprijatnost domaćinu i porodici, cilj je koji svima treba da bude uvijek na umu.
Svaki slučajni prolaznik koji svrati u kuću, biva počašćen, kao i svaki drugi gost.
Poštujući kuću, pravila pristojnosti, domaćina i ostale goste, poštujemo sveca i slavimo hrišćansku ljubav.