Kada moja drugarica Dobrila postavi svečani ručak za Svetoga Nikolu, krsnu slavu njihove kuće, gosti ostaju bez teksta. Po mom skromnom mišljenju, zaslužuje da se njena jela nađu u najboljim kuvarima.
Od riblje čorbe, ribe i priloga do kolača, ne zna se što je ljepše. A o izgledu i da ne govorimo. Moj pokušaj da sve prenesem na fotografiju, neuspješan je, u porjeđenju sa onim što se stvarno nalazi na svečanoj trpezi.
Neizbježno, uz svako riblje jelo, idu dodaci koji poboljšavaju ukus. Sigurno da se na internetu i u modernim kuvarima mogu naći razni, neobični i potpuno novi recepti, namazi, premazi, prilozi i što sve ne, ali ja sam navikla na ono što su naše babe, strine, majke pravle i nalazim da je to najljepša hrana koju jedemo.
Pored tog, želja mi je da se sačuvaju tradicionalni recepti za pripremu jela, baš onako kako su to naše staramajke radile, čak i onda kada se jedva sastavljao kraj s krajem, koristeći sve što jnam priroda daje, povezujući namirnice u nevjerovatne kombinacije jela čiji ukus i miris nikada ne bi trebalo da zaboravimo.
Da počnemo redom.
Kao predjelo, tu su njene čuvene pite sa krompirom, blitvom i pečurkama, od kora koje sama razvija, uspješno, za razliku od mene kojoj to ni dan danas ne polazi za rukom.
Nakon toga, čorba.a onda, kuvana riba sa najljepšim prelivom koji sam ikada jela. Lignje i riba sa roštilja sa raznim prilozima i salatama, dolaze kao glavno jelo. Nakon toga, samo još nas nekoliko imamo snage za predivne kolače koje sama pravi.