U Briselu je, prvi put nakon pokretanja LEADER pristupa rješavanju pitanja razvoja ruralnih sredina 1991. godine, Evropski parlament, na inicijativu Francuske Associjacije LEADER, okupila 800 predstavnika, više od 36 zemalja (članica i kandidata) sa namjerom da se čuje glas “naroda” o pitanjima koja se tiču uslova života u njihovim sredinama.
U Evropskom parlamentu u Briselu, održan je prvi Kongres Evropske LEADER Asocijacije, na kojoj je, pored 800 predstavnika više od 36 zemalja Članica EU i kandidata, učestvovalo i Maslinarsko društvo Boka, na prijedlog FAO.
Na dvodnevnom događaju, 18. i 19. decembra, prvi dan kongresa je bio posvijećen temama koje su goruće za razvoj ruralne sredine i poboljšanje uslova života i rada u njima, kako bi se što više olakšao život stanovništvu izvan urbanih sredina.
Naravno, uz zaštitu tradicionalnih vrijednosti, očuvanje životne sredine i život u skladu s prirodom i njenim zakonitostima. Krajnji cilj, nije urbanizacija sela, već njegovo oživljavanje, stvaranje povoljnog poslovnog i socijalnog okruženja u kome bi, naroćito mlai ljudi imali sve uslove za razvoj porodičnog biznisa, unapređenje životnog standarda i približavanje vrijednostima koje oblikuju urbane sredine.
Zadržati mlade ljude na selu, nije samo problem naše zajdnice. Tamo se iz diskusija, moglo čuti da i razvijene zemlje Evrope, prolaze kroz iste izazove.
Čulo se na skupu, mnogo dobrih govornika, prezentacija i obećanja ali, najjači utisak ostavili su komentari pitanja, zahtjevi i prijedlozi nas, običnih građana kojih se sve ovo, najviše dotiče.
Bilo je i snažnih poruka pojedinaca, oštrih kritika i ozbiljnih zahtjeva ljudima na pozicijama nza koje su plaćeni sredstvima svih građana, da se ozbiljnije angažuju i na svaki način utiču na donosioce odluka da one budu u skladu i efektivne sa potrebama onih, tojest nas, građana u prvoj liniji borbe za bolje životne uslove (za sve).
Dakle, oni koji žive i rade u ruralnim sredinama, proizvode hranu ili se bave nekom od poljoprivrednih djelatnosti, a ja bih dodala koji uopšte ostaju da žive i rade na selu, moraju biti početna i završna pozicija u kreiranju, odlučivanju i sprovođenju politika razvoja poljoprivrede i ruralnih sredina (prim. autora).
Sve izjave učesnika, iako ponekad vrlo stroge, bile su prihvaćene na visokom demokratskom nivou i niko nije shvaćen kao uzurpator bio čijeg položaja ili značaja.
Pitam se, kako bi iz našeg Parlamenta, koji nikada nije (moguće da griješim) imao sličan susret sa “bazom” izišao neko, ko bi uputio ozbiljne kritike i zahtjeve prema nadležnim institucijama, organima vlasti ili bilo kome, koga smatra nadležnim za rješavanje pitanja od značaja za svoju zajednicu, potpuno ispravno smatrajući da treba da radi u korist ane protiv interesa nas koji ih plaćamo.
Koliko ja mogu da sagledam stanje po ovom pitanju, naša se borba za prava i rješavanje životnih pitanja svodi na angažovanje pojedinih NVo koje kritikuju, šalju prijedloge vladi, zahtjevaju konkretne pristupe rješavanju problema i odgovore na svoja pitanja, pri tom tražeći podršku u potpisima drugih NVO, koje i same imaju brojne nedoumice i prepreke u svome radu.
18. decembar, u Evropskom parlamentu obilježili su brojni vrhunski govornici koji su dali uvodni pregled tema o kojima će se raspravljati tokom događaja, kao i ceremonija dodjele evropskih nagrada LEADER za najuspješnije projekte.
Drugi dan, 19. decembar bio je čitav posvijećen radionicama čije su teme obuhvatile sve, od procesa formiranja LAG-ova, Lokalnih akcionih grupa koje će biti tehnička podrška lokalnim zajednicama i pojedincima u kreiranju i implementaciji projekata u svim oblastima od značaj za život stanovništva u ruralnim i gradskim sredinama u određenim oblastima, koje budu pokrivali.
Dobra iskustva učesnika koji su već uspješni u tome, od velike su koristi, baš kao i ostvarenje kontakata između predstavnika raznih zemalja učesnica, za sve nas, koji krećemo tim putem, a kojima je potrebno još mnogo znanja i iskustva u tom poslu.
Obećanja predsjedavajuće, gospođe Guteres (Španija), predsjednice francuske LEADER Asocijacije i predstavnika zemalja EU u Evropskom parlamentu, ulivaju nadu, makar za građane EU da će sve što je predloženo i usvojeno kao deklaracija, biti ubrzo stavljeno na dnevni red, na najvišem nivou odlučivanju kao zahtjev za brzo i efikasno iznalaženje trajnih rješenja u korist ruralnih zajednica, u svim dijelovima EU.
Problemi, mogućnosti i kapaciteti stanovnika u ruralnim zajednicama, razlikuju se od onih u gradovima, pa je pristup rješavanju svakog pojedinačnog problema osnova za odgovor na potrebe zajednica.
Toliko ljudi na jednom skupu, toliko visokih predstavnika EU, ministara, komesara… a svi opušteni, kao da se poznajemo godinama. Obični ljudi, pristupačni, spremni za razgovor sa svima. Sve u svemu,
Ne bijaše ni jedne salonske cipelice, niti Gučijeve tašnice, u 9 ura ujutru. Razmjena božićnih poklončića među učesnicima i darivanje ljudi sa potrebama, bila je posebno topla scena u pauzi. O čemu li razmišljaju i kako sbe doživljavaju naši “uposlenici” u ministarstvima i visokim institucijama? Pa, gledali smo to 30 godina, a gledaćmo i dalje, bojim se.
Napomena: ovaj komentar autora, nipošto ne znači i stav Društva.
V.Đ.
