OGLAŠAVANJE

Štefica Seratlić, Zabrđe, Luštica

+38267391093/+38231632234 Domaći proizvodi od mesa i mlijeka, maslinovo ulje. Organizovanje porodičnih, turističkih i poslovnih ručkova; smještaj u apartmanima u Zabrđu i Baošićima.

Kotorska pjaca


22.04.2017.20170422_102748.jpg

Kotorska pjaca, okupana suncem u subotnje jutro. Puno šetača, turisti sa kruzera iznenađeni ovom ljepotom, sve fotografišu i uzdišu a opet,  rijetko se 'vataju za takulin. Puno proizvoda, malo prodaje. Lokalnih proizvođača u sve manjem broju. Po slobodnoj procjeni, odnos nakupci:lokalni proizvođači = 6:1 


Ipak, to je naša, jedina u Starom gradu, najdraža pjaca, koja je tu više od jednog vijeka i koja se utopila u zidine, za razliku od novih, modernih ugostiteljskih objekata koje lokalno stanovništvo, zbog sličnosti sa podgoričkom kapelom, u šali zove ''Čepurci''.

Moderno vrijeme izgleda, ima više bremena nego ono pređašnje, u kome se znalo ko pije a ko plaća a sada znamo smo ko plaća.
Kotor, na UNESCOvoj listi zaštićenih dobara, na korak je od ispadanja sa te liste. Zbog čega?

Pa zbog toga što je izgrađenost Kotora 98%, zbog toga što u Starom gradu imamo više od 200 kinezi-suvenirnica, zbog toga što su hoteli visoke A kategorije nedostupni većini turista, zbog čudnog arhitektonskog ukusa prethodnih gradskih otaca (a možda to i nije bilo po njihovom ukusu?), zbog demografskih promjena... Stanovništvo koje se doseljava nosi sa sobom svoje navike i ne pokušavajući da upozna, a kamo li da se uklopi u sredinu u koju dolazi da živi; ne cijeni dovoljno, kamen ovog grada i ne razumije životne navike i kućni red njegovih starosjedilaca. Eto na primjer, akademski građani iz svih krajeva Crne Gore, unose, ničim izazvanu živost u tiha, baršunasta kotorska jutra, vjerovatno i sami u nedoumici da li su pošli ili se vraćaju.

Domaće stanovništvo, sluđeno egzistencijalnim problemima (sva preduzeća u Kotoru u kojima su radili, ili su uništena ili izmještena u više predjele) nema vremena a ni snage da se suprotstavi hiperurbanizaciji prostora koji su donedavno smatrali zaštićenim, svojim domom, a još manje da insistira na poštovanju i čuvanju tradicionalnih vrijednosti grada. Pa, za to je ionako, zadužena nova, građanima manje poznata, elita.

Hotel Fjord na primjer, prijeti da sa sobom u more ponese i dio obale a zgrada bivše Jugooceanije, zajedno sa svekolikom umjetničkom ''postmodernom'' kojoj je postala dom, izaziva teskobu kod svakog Kotoranina starijeg od osamnaest godina, kada prolazi tuda.
O Luci Kotor, Jugopetrolu i ostalim firmama, koje su obilježile čitavu jednu epohu prosperiteta ovog grada, ne mogu ništa stručno reć jer sam nestručna, ali kao svaki prosvijećen građanin, uviđam da bi Biologija mora mnogo bolje figurala u Kolašinu nego ovdje.
O građevinama i čitavim naseljima koji su potpuno promijenili razglednicu grada i zaliva (dovoljan je pogled na pozadinu ostrva Gospa od Škrpjela i Sv.Đorđe) mogu suditi samo kao neprosvijećena građanka jer skrećem pogled sa žutih, visokih fasada, sjajnih hromiranih ograda i mnogih detalja nedostojnih opisivanja.

O picerijama, pekaricama i sladoledu koji se uzgred budi rečeno, prodaje u izlozima, po besramno visokoj cijeni za kugličicu obojene i zamirisane vode mogu valjda nešto reći jer, za pojest dobu picu i sladoled, do sada nije bila potrebna nauka.
Pitam se da li je ikada, neko od ovih ''sladoledžija'' pošao, do Italije, možda i u Veneciju, taj kulturno-istorijski, živi muzej, gdje za 0,70 € dobijete sladoled koji ćete dugo pamtiti, ako uspijete sve na vrijeme pojesti. 
Pa dobro, imamo mi suvenirnice (oko 200) sa proizvodima Made in ...., na svakom koraku. Toliki nedostatak mašte u gradu koga su kreativnost, umješnost i mašta predaka, doveli do pozicije koju je donedavno ponosno držao kao remek djelo svijetske kulturne baštine. Gdje su oni stari zanati i sve one divote koje su bile njihov proizvod  a koje bi svaki današnji turist ponio radije, nego mnoge od ponuđenih falso suvenira sa znakom Kotora.
E, da dodam još nešto o kruzerima. Prelijepi su, onako moćni, svjetski. A što ispuštaju u naš zaliv, to niko ne vidi niti može izmjeriti jer, nemamo mi te mjerne instrumente. Putnici sa ovih grdosija nose one plastične narukvice ''all inclusive''. Oni ništa ili nešto sitno ostave u našim trgovinama i hotelima.

Njihov je cilj da bez stresa provedu svoj odmor, obilazeći ljepote Mediterana. To znači, neće se upuštati u isprobavanje domaće hrane koju će teško naći (ako je i nađu, papreno će je platiti) a i zašto bi, kada siti i zadovoljni izlaze sa svojih plovećih hotela-gradova. Vještačke kolače i peciva koje mogu naći u našim kafićima (čast izuzecima), sokove, grickalice i kafu na koje bi možda mogli i potrošiti, ali ih ne žele jer su im takvi dosadili i tamo, odakle dolaze, neki se čak usude i probati.
Takav vam je taj zapadni svijet.
Ničega za sjećanje, što bi privuklo stranog posjetioca da se opusti.

A na pjaci ih sve zanima. I domaća pomidora, i breskva i med i masline, pršut i sir i prodavci koje fotografišu protiv njihove volje, samo neko treba da im kaže da je to naša, jedina u Starom gradu, najdraža pjaca, na kojoj se srećemo i pitamo, trgujemo i pozdravljamo, ona na kojoj ćakulamo, hvalimo i kritikujemo. Živimo.

Ako još niste gledali predstavu Kotor-Kotoru, u kojoj kotorski naturščici, iznoseći svoja iskrena osjećanja (i osjećanja najvećeg dijela stanovnika grada) o svom gradu i onome što ga je snašlo, pokušavaju dozvati svijesti svoje predstavnike na svim nivoima odlučivanja i dati do znanja višim instancama da je narodu do...(piip) da i dalje trpi skrnavljenje svoga grada, neka obavezno pogleda, biće mu mnogo jasnije.


V.Đ. (prim.autora: ovo je lično mišljenje i nema veze sa stavom organizacije).
web counter

Apartmani Stojković, Zabrđe

Apartmani Stojković, Zabrđe

www.apartmaninovakovic.com

Apartmani Novakovic

Maslinjaci u Šišićima

Maslinjaci u Šišićima

Opstina Tivat

Opstina Herceg Novi

Opstina Kotor